Festival suvremenog plesa i cirkusa - Periskop 2023

Projekt Zagrljaji je koreografsko istraživanje u čijem fokusu je jedna od temeljnih ljudskih potreba: ona za tjelesnom komunikacijom, empatijom i nježnošću iskazivana kroz fizički čin grljenja, a koja izostaje u okolnostima pandemije, s fokusom na mjeru socijalne distance i nemogućnost tjelesne komunikacije.
Ako zagrljaj definiramo kao formu izražavanja fizičke intime, bliskosti, simpatije ili ljubavi između dvije ili više osoba, postavlja se pitanje kako zabrana dodirivanja i grljenja utječe na promjene svakodnevnog ponašanja? Da li bez fizičkog kontakta mijenjamo odnos prema poimanju anatomskog krajolika vlastitog tijela? Utječe li zabrana fizičke bliskosti na promjenu kolektivnih rituala slavlja i/ili žalovanja.
Tijekom zagrljaja naše tijelo izlučuje hormon oksitocin, koji inače ima veliku ulogu tijekom poroda i dojenja. Poznat i kao hormon ljubavi, on ima veliku ulogu u stvaranju odnosa među pojedincima, važan je za povezivanje te osjećaj bliskosti i povezanosti koja se stvara u ljubavnim, prijateljskim i obiteljskim vezama. Imajući to na umu, kao i složenost međuljudske tjelesne komunikacije, koreografkinja kroz temu zagrljaja kreira svojevrsne portrete ljudi koje karakteriziraju različiti tipovi intimiteta, razotkrivajući lepezu naših potreba za bliskošću, koja nam je gotovo neobjašnjivo oduzeta.
Ideja projekta Zagrljaji nastala je mjesec dana uoči eskalacije COVID-19. Projekt se referira na stvarno iskustvo autorice i skupine njezinih prijatelja i suradnika vezano za bolest i smrti njezinog životnog partnera. Nemogućnost grljenja oboljele osobe spojene brojnim cijevima i žicama na aparate koji postaju uključivi dio integriteta oboljelog, te traženje dijelova tijela koji su dostupni fizičkom kontaktu predstavljaju intimno individualno iskustvo. Uvođenjem mjera izolacije individualno iskustvo prerasta u kolektivno promišljanje. Sudionici projekta Zagrljaji sudjelovali su u navedenim događanjima i svjedočili posljedicama mjera izolacije koje onemogućuju kontakte u dramatičnim aspektima života kao što su bolest smrt, sahrana i žalovanje. I intimna i ritualna grljenja iscjeljuju te se postavlja pitanje kako nedostatak fizičkog kontakta utječe na potenciranje strahova i tjeskobe.

Autorica: Ksenija Zec
Koautori i izvođači: Ema Crnić, Petra Hrašćanec, Livio Badurina, Krešimir Mikić
Dramaturgija: Saša Božić
Glazba: Nenad i Alen Sinkauz
Scena: Igor Ruf
Kostimi: Ana Fucijaš
Svjetlo: Bojan Gagić
Produkcija: UO 21:21 i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
Premijera: HNK – Zagreb (HR), 2022.

Ksenija Zec (1963., Brežice - Slovenija) – koreografkinja, redateljica, suosnivačica Umjetničke organizacije 21:21 te izvanredna profesorica na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Njeno umjetničko djelovanje vrlo je raznorodno i obuhvaća područja od koreografije, scenskog pokreta, kazališne režije i kreiranja dramskih tekstova u autorskim predstavama do organizacije, produkcije i vođenja umjetničkih organizacija. Autorske projekte realizirala je sa Zagrebačkim plesnim ansamblom, Studijom za suvremeni ples, Muzejom suvremene umjetnosti, Plesnim centrom TALA, Teatrom Exit, Teatrom ITD, i mnogim dr. Kao suradnica za scenski pokret i koreografkinja radi na dramskim predstavama u gotovo svim hrvatskim institucionalnim kazalištima i festivalskim produkcijama i na filmu. Od 2002. započinje njezina dugogodišnja suradnja s redateljem, koreografom i dramaturgom Sašom Božićem, s kojim će ostvariti brojne koautorske plesne, dramske i multimedijalne projekte. Od 2012. zajedno s Petrom Hrašćanec osniva i vodi Umjetničku organizaciju 21:21.
Važniji radovi: M.U.R, Zagrebački plesni ansambl / ITD, Zagreb; Zapadni kolodvor, Teatar Exit, Zagreb; Nos vamos aver, Kazalište slijepih i slabovidnih Novi Život, Zagreb; Ne boj se, i mene je strah, Plesni centar Tala/ZKM, Zagreb; SALE, Studio za suvremeni ples/ Histrionski dom, Zagreb; VIS životinje, GK Trešnja, Zagreb; Tijelo, de facto/Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb; Šeherezada, GK Trešnja/Studio za suvremeni ples, Zagreb; JUKEBOX, 21:21/dance_lab_collective i Kuća za ljude i umjetnost Lauba, Zagreb; Očevi i sinovi, Teatar Exit, Zagreb; Zagreb gori: Dječje kazalište Dubrava, Zagreb; Rekonstrukcija: UO 21:21/EU Spider event, Zagreb; Kad ležah na samrti, Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život/ZKM, Zagreb; Pet minuta ispred tebe, Gradsko kazalište mladih, Split; SAMPLING, 21:21/de facto/POGON, Zagreb.

Gostovanje ove predstave sufinancirano je sredstvima Ministarstva kulture i medija RH.

"Grad" je rezultat inicijalne faze prakse neprekidnog preskakanja (poput preskakanja na ulici). Dva izvođača ulaze na pozornicu kako bi započeli tok beskonačnog preskakanja, stvarajući staze i ocrtavajući geometrijske oblike, dok se ponovno pozicioniraju u imaginarnoj mreži grada.

Koreografija: Andreas Hannes
Izvedba: Johhan Rosenberg & Andreas Hannes
Savjet: Bruno Listopad
Svjetla: Paulina Prokop
Glazba: Siriusmo + Vibrations Rathero
Glazba: Mix Gary Shepherd
Physique trener: Stratis Hanis
Produkcija: SNDO & Small House Productions

Zahvale: Charlie Laban Trier, Laima Jaunzema, Michael Scerbo, Tiana Hemlock Yensen, Phoebe Osborne, Rachell Bo Clark, Sigrid Stigsdatter Mathiassen, Antonia Steffens, Andreas Haglund, Michele Rizzo, Keren Levi, Jan Martens, Sabine Cmelniski, Renée Copraij, Ben Prior

Andreas Hannes eklektičan je kreator koji razvija prakse kroz interakciju gravitacije i aerodinamičkih sila. On koristi ritam i vibraciju kao izvor za oblikovanje i otkrivanje tijela unutar okruženja. Andreas se bavi glazbom i filmom te je studirao koreografiju na SNDO - Choreography SNDO u Amsterdamu. Od 2017. godine razvio je praksu kontinuiranog preskakanja (kao u preskakanju niz ulicu). Njegov diplomski rad “The City” osvojio je Moving Forward Trajectory 2018. i Young Art Support Amsterdam 2019., te je doveo do preskačućeg nastavka “Tremble”. Godine 2020. osvojio je BNG DansPrijs i stvorio "Warping Soul", uz podršku Conny Janssen Danst, a Aerowaves22 ga je odabrao kao jednog od najperspektivnijih koreografa u Europi. Andreas je bio rezidencijalni umjetnik na ICK Dans Amsterdam, gdje je stvorio “Reverberated Emissions” (2021.) s njihovim ansamblom. Trenutačno ga koproducira Julidans Amsterdam za “Sway” (2023.) i “Anthology” (2024.).

Gostovanje ove predstave sufinancirano je sredstvima Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske.

Plesna minijatura 'Mir i tišina' izvedena je premijerno u Splitu u sklopu TASKa - večeri plesnih minijatura mladih autorica čiju organizaciju potpisuje umjetnička organizacija Naturščik pod umjetničkim vodstvom Karoline Šuše. Pod mentorstvom Kristine Lovrić, krenuvši od ideje TASKA Milane Broš  pa preko vlastitog diplomskog rada (Ludio Doctus: Performersko tijelo kao sinkronizacija sa sobom i okolinom) te inspirirana Manifestom performerice Marine Abramović, Larisa Štefančić autorica je djela  'Mir i tišina' te ga samostalno izvodi.
Propitujući ideju, iskustvo, okvire, slobodu, publiku i cijeli pojam Manifesta, ispočetka, postavljena pitanja bila su 'Zašto umjetnik?' i 'Koja je pretpostavka zvuka?'. Vlastiti privatni angažman oko cijelog projekta, iskustvo u svijetu scene te odnos drugih prema istome dovelo je do određene 'grinte' koja nije postavila granice , koja nije 'glavom kroz zid' vidjela kao nesmotrenost nego kao hrabrost. Novo pitanje: 'Zašto je ženska hrabrost, ludost?'.
'Mir i tišina' daje priliku predstaviti umjetnika kao univerzalan koncept, propituje istinitost pravila, odnos tijela i tišine kao prostora koji daje mogućnost tijelu da bude svoje tj. 'na miru' te predstavlja tijelo kao samodostatno, ogoljeno i neopterećeno vanjskim utjecajima. Predstavlja hrabrost žene kao beskrajnu mogućnost, kao njezinu vlastitu slobodu, daje joj za pravo bude i čini ono što osjeća te joj predstavlja kao zaključak ideju 'The artist is universe' što ju dovodi do olakšanja i potvrde istinitosti njezine biti.

Autorica i izvođačica: Larisa Štefančić
Mentorica: Kristina Lovrić
Zahvalila bih se svima koji vjeruju.

Larisa Štefančić je plesačica, koreografkinja, voditeljica i članica plesne udruge Ri DANCE iz Rijeke te već 30-u godinu zaredom na sceni. Od baletnog studija do studija Kulturologije, njeno se iskustvo rasteže preko performansa, improvizacija i suvremenog plesa, produkcijskih i organizacijskih poslova, koreografiranja plesnih produkcija i predstava za djecu i odrasle te vođenja odnosno mentoriranja djece i mladih, unutar udruge, kroz plesni i scenski pokret. Njezin moto, vođen Walter Hagenovim citatom, je 'Ne juri, ne brini, ovdje si samo u kraćoj posjeti. Ne zaboravi zaustaviti se i pomirisati cvijeće.'.

Kako emotivno možemo prihvatiti činjenicu smrtnosti i suočiti se sa sobom kao smrtnim bićem? Kroz predstavu umjetnica uspostavlja vrlo prisan odnos sa svojim partnerom na sceni – smrću, i na taj način pokušava prenjeti publici vrlo jasnu emociju s ciljem prikazivanja smrti kao nužnosti, sastavnog djela života, poigravajući se pri tom s groteskom, elementima horora, drame, komedije i parodije uz svoju cirkusku tehniku na trapezu. Želja za upoznavanjem smrti, strah, strast i ljutnja, samo su neke od emocija koje se kroz cirkusku i lutkarsku tehniku prepliću u predstavi gradeći jedinstveni izvođački narativ bez riječi.

Mentorica za lutkarske elemente: Marijana Matoković
Mentorica za akorbatiku i pokret: Marina Cherry
Umjetnički mentor: Nikola Mijatović
Glazba: Penny Rimbaud, Berio: Sequenza#3 for solo voice Cathy Berberian
Izrada lutke: Lutkarska kompanija Arketal
Distribucija: Jadranka Žinić Mijatović, cirkorama@gmail.com
Produkcija: CIRKORAMA 2021.

Kreaciju predstave »Moja Smrt i ja« kroz rezidencije su podržali: Cirkuska rezidencijalna mreža, ROOM 100, Cirkus Kolektiv, Cirkusfera, CirkoBalkana, Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade-POGON

Projekt je sufinanciran sredstvima Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH, Zaklade Kultura nova

Petra Najman rođena je u Zagrebu 1999. godine. Cirkusom se počije baviti s 12 godina u udruzi Cirkorama s kojom je od 2014. do 2016. nastupala u brojnim performansima i projektima. S 18 godina odlučuje da se u potpunosti posveti cirkusu i odlazi u Francusku, u cirkusku školu Turbul gde izučava cirkusku pedagogiju za decu i mlade. Nakon toga završava profesionalnu cirkusku školu u Francuskoj Piste d ´Azur gdje specijalizira statični trapez. Svoje umjetničko i tehničko znanje produbuljuje u cirkuskoj školi FLIC u Torinu gdje nastavlja izučavati statični trapez i cirkus. Također sudjeluje u raznim interdisciplinarnim projektima u Europi i radi s francuskom kompanijom L'Attraction na novoj predstavi. Predstava „Moja Smrt i ja” njen je prvi autorski solo projekt.

Inspirirana djelom "Društvo spektakla" autora Guy Deborda iz 1967., autorica istražuje spektakl kao produžetak konzumerističkog kapitalizma/tržišta, a koji se proširio svim sferama ljudskog života te ovladao načinom na koji percipiramo stvarnost. Spektakl nije ništa drugo nego ekonomija koja se razvija zbog sebe same, a njegova društvena uloga je proizvodnja otuđenja. Stvara se kultura potrošnje u kojoj značaj dokolice poprima nove dimenzije i više nije slobodan izbor pojedinca, već je podređen tržištu i gomilanju kapitala. Spektakl proizvodi otuđene (ne)aktivnosti, poput gledanja TV-a, shoppinga, društvenih mreža i slično, te potiče izolaciju stvarajući "usamljenu gomilu". Iako subjekti dobrovoljno sudjeluju u tom tržištu, odnosno proizvodnji spektakla, činjenica je da zapravo nisu svjesni niti svog sudjelovanja niti same proizvodnje spektakla. Uspon medija i tehnološki napredak u sve većoj mjeri oblikuje stvarnost, upravlja društvenim i individualnim aktivnostima te utječe na reorganizaciju društvene strukture i subjekta. Melodrama istražuje na koji način pojedinac danas živi u takvom društvu te koje su posljedice spektakularizacije života. Ona je imitacija i prenaglašenost stvarnosti, ukalupljena u uprizorenju same sebe, zarobljena u repeticiji i prividnom kretanju, u beskrajnom “skrolanju” u beskonačno ništa (“endless scroll”). 

Koreografija i izvedba: Ivana Kalc
Glazba: Josip Maršić
Dizajn svjetla: Ivan Bauk
Majstor rekvizite: Dean Rožić
Dizajn vizuala: Andrea Žic
Fotograf: Karlo Čargonja
Snimatelj: Damir Jevtić
Produkcija: Kabinet
Koprodukcija: ICI-CCN de Montpellier-Occitanie

Financijska podrška: Grad Rijeka, Primorsko-goranska Županija
Projekt je koproduciran od strane ICI-CCN de Montpellier-Occitanie kao dio Life Long Burning projekta podržanog od strane Europske komisije.
Rad Umjetničke organizacije Kabinet podržava Zaklada Kultura nova.

Ivana Kalc, plesačica, koreografkinja i plesna pedagoginja. U Rijeci je studirala germanistiku i povijest. Od 2001 članica je udruge ProstorPlus, u sklopu koje započinje svoju plesnu edukaciju. Nastavlja 2004. na SEAD-u (Salzburg experimental academy of dance, Austrija) i 2005. na privatnom sveučilištu Anton Bruckner (Institute for Dance Arts, Linz, Austrija), gdje 2008. stječe titulu Bachelor of Arts. Od 2006. bavi se video medijem (kratkim filmom Footwork osvaja nagradu na festivalu Debutnale u Linzu). Surađivala je sa raznim umjetnicima i organizacijama (Willi Dorner, Damir Zlatar Frey, Rosana Hribar, Gregor Luštek, Plesni centar Tala, Prostor plus, Trafik, Drugo more, Selma Banich, Rubikon, Krila, Žak Valenta i dr.). Predavala je scenski pokret na studiju Gluma i mediji pri Sveučilištu u Rijeci u klasi Rade Šerbedžije i Lenke Udovički od 2014.-2017. Nekoliko godina vodi redovnu edukaciju suvremenog plesa u udruzi Prostor Plus (2012-2016). Kao koreograf i suradnik za scenski pokret surađivala je s Teatrom Ulysses i HNK Ivana pl. Zajca i gostujućim redateljima (Lenka Udovički, Igor Vuk Torbica, Sebastijan Horvat, Dora Ruždjak Podolski, Franka Perković). Vlastitu autorsku i pedagošku praksu razvija kroz Umjetničku organizaciju Kabinet, te ostvaruje gostovanja na raznim festivalima u zemlji i inozemstvu. Od 2016. je jedna od pokretačica i umjetnička direktorica Festivala suvremenog plesa i pokreta Periskop. U 2020. je angažirana kao stručni suradnik za produkciju i logistiku u tvrtki Rijeka 2020. za provedbu programa Europske prijestolnice kulture.

“Mi žongliramo, mi pjevamo, dobri smo… Što još želite?!!”

“Žonglerski koncert” je žonglerska izvedba s autorskom glazbom i tekstovima. Formalno se odnosi na strukturu i izvedbu boy ili girl bendova i transponira ih u okvire cirkuske ili žonglerske predstave. Izvođači u nastupu prelaze 18 kilometara tekućeg metra lopti. Žongliranje se kreće između položaja front(wo)man i back-vokala ili back-žongliranja kroz dešifriranu membranu. Predstava se dotiče tema uspjeha i neuspjeha kasnog kapitalizma, osobne odgovornosti za uspjeh i neuspjeh kasnog kapitalizma, subkulturnih identiteta, tehnološkog napretka i moguće tehnološke distopije, upotrebe i zlouporabe droga, odnosa zajednice i pojedinca, odustajanja od mladosti, strukturalnog nasilja i nasilja nad ženama.
Da, mi pobjednici!
Predstava je izabrana za najbolju uličnu predstavu međunarodnog žiria koji dodjeljuje nagradu Urbana Ljubljana na tradicionalnom uličnom festivalu Ana Desetnica u srpnju 2022.
Novac ide za cirkuski šator koji želimo.

Autori_ce i izvođači_ce: Eva Zibler, Oton Korošec, Tjaž Juvan
Suradnica za režiju: Nina Ramšak
Savjeti: Mojca Sovdat, Matija Solce, Ravil Sultanov
Glazba: Tjaž Juvan
Tekst: Eva Zibler, Tjaž Juvan, Oton Korošec
Dizajn svjetla : Jasmin Pervanić
Produkcija: Mismo Nismo
Ko-produkcija: Zavod Bufeto

Financijska podrška: Grad Ljubljana - Odjel za kulturu, Ministarstvo kulture Republike Slovenije
U suradnji s: Klub Gromka, Ex-Teater, Cirkosfera, Cirkobalkana, Emanat

Mismo Nismo je alt-art cirkuska grupa iz Ljubljane, pesimisti koji žele prihvatiti neizvjesnost budućnosti kroz iskustva (nesigurne) sadašnjosti / nesigurnog sada. Naša estetika je sirova, eksperimentalna i puna pogrešaka. Forma je eksperiment, a ideja je sve.
Mismo Nismo službeno je osnovan 2018. godine, ali kao neformalna grupa ili kolektiv postoji od 2014. godine s ciljem razvoja, širenja i edukacije u području modernih i eksperimentalnih oblika cirkusa. Proglašeni su laureattom projekta circusnext, izdanje 2018. - 2019., s umjetničkim projektom "NOise Circus".

Heroes je nova predstava Brune Isakovića i Mije Zalukar kojom zalaze u svemir prepun intimnih pitanja o smislu svega onoga što znamo i, pogotovo, svega onoga što ne znamo da nas čeka u budućnosti.

Znakovit je naslov predstave, ne samo jer daje naslutiti da ona svoju inicijalnu referentnu točku traži u liku, djelu i mitologiji Davida Bowiea, već jer “herojima” otvara mogućnost postojanja u nekim drugim dimenzijama. U potrebi da pobjegnemo od lavine informacija s kojima se suočavamo svakodnevno i od odgovornosti prema prijetnjama koje trenutno bacaju sjenu na našu planetu mi se okrećemo prema zvijezdama i bježimo u svemir. Prepoznatljiv stih “we could be heroes, just for one day” ne ostavlja nas samo u domeni lake pop pjesme koja nam ne izlazi iz glave već prerasta u poruku koja nam dolazi iz naše vlastite budućnosti.

Autorski i kreativni tim ove predstave istražuje povezanost onoga što gledamo na sceni i onoga što najčešće ne vidimo u sebi. Neizbježno dolazimo do moralnog i etičkog smisla današnjih heroja, jer sve dublje moramo kopati u svojim generacijskim posrtanjima da bismo rekonstruirali onakvu sliku svijeta koja bi nas natjerala da zaista povjerujemo onima koji ga strastveno žele spasiti. Ova nas predstava vodi na putanju propitivanja kakve su to naše revolucije danas i kakve (anti)heroje zapravo zazivaju.

Autori: Bruno Isaković i Mia Zalukar
Izvode: Gendis Putri Kartini i Mateja Miković
Oblikovanje zvuka: Hrvoje Nikšić
Oblikovanje svjetla: Saša Fistrić
Tekstovi: Lidija Deduš
Kostimografija: Ana Fucijaš
Oblikovanje videa: Dragan Đokić
Asistentica heroja: Lucija Barišić
Produkcija: Malo sutra i Domino
Partner: Zagrebački plesni centar

Program se odvija u suradnji organizacija Malo sutra, Domino i Prostor plus u okviru projekta Mreža izvedbenih umjetnosti 2023. koji podržava Zaklada kultura nova.

Bruno Isaković (1981), plesni umjetnik, diplomirao je na akademiji Amsterdam School of the Arts 2009 godine. Kao član Studija za suvremeni ples je od 2012 godine realizirao 5 predstava (Large, Surprised Body, Pokretač, Zaziv, Nečastive za 11 izvođača).
Kao autor djeluje na području plesa, performansa i aktivizma. Nečastive, autorski rad u vlastitoj izvedbi je gostovao u mnogim zemljama u svijetu. Solo je također postavljen u izvedbi Ane Vnuče, i filipinskog izvođača Josh-a Serafin-a. Postava za 11 izvođača realizirana je u suradnji SSP-a i festivala Perforacije, gostovala je u Mađarskoj, Italiji i SAD-u. Predstava Disclosures premijerno je okupila američke izvođače, svoju je premijeru imala na Queer New York festivalu, a predstava se postavila i sa hrvatskim izvođačima, pod naslovom raSkrivanja, u suradnji sa Katarinom Pejović.
Fade into je rad u trajanju od 5 sati, izvodi se u muzejima, a realiziran je i premijerno izveden u muzeju Reina Sofia u Madridu te je gostovao u MaMbo - Bologna Museum of Modern Art, Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, The Glucksman Gallery u Irskoj, Zhou B Art Centru u Chicagu. Odjednom odasvuda je rad realiziran u koatorskoj suradnji sa Miom Zalukar, premijerno je izveden u sklopu Perforacije festivala u Zagrebu te je gostovao diljem Hrvatske i SAD-u, priprema se i Japanska verzija u suradnji sa Nanako Nakajima. Isaković predaje plesne i istraživačke radionice u Hrvatskoj i inozemstvu. Kao gostujući predavač vodio je radionice na sveučilištu izvedbenih umjetnosti Bilgi u Istanbulu i na ADU, odjel suvremenog plesa u Zagrebu, TSEKH School u Moskvi, Instituto de Artes Mauricio Kagel u Buenos Aires-u, plesnom centru Dance Ireland u Dublinu. Bruno Isaković je umjetnički direktor Sounded Bodies festivala te voditelj programa plesnih rezidencija u okviru festivala Perforacije.

Mia Zalukar je plesačica i koreografkinja koja živi i radi u Zagrebu. Nakon završene srednje škole “Ane Maletić” nastavlja svoje profesionalno obrazovanje na SEAD-u (Salzburg Experimental Academy of Dance) u Salzburgu. Završava BA menadžmenta u kulturi u Hrvatskoj.Surađuje sa mnogim hrvatskim koreografima kao što su Marjana Krajač, Irma Omerzo, Bruno Isaković, Roberta Milevoj i Martina Granić. 2015. Godine zajedno s kolegicama dobiva strukovnu nagradu za najbolji izvođački ansambl predstave “Varijacije o osjetnom” Marjane Krajač, a 2016. je nominirana za nagradu hrvatskog glumišta za izvedbu u predstavama “Nečastive” i “Raskrivanje” Brune Isakovića. Nastavlja suradnju s Brunom Isakovićem u koautorskom projektu “Odjednom odasvuda” s kojim gostuju u Hrvatskoj i inozemstvu.” 2017. Bruno Isaković I Mia Zalukar osnivaju umjetničku organizaciju “Malo sutra”, te produciraju predstave “Shake it off” ,“Kill B.”,”Bill is dead”i “Bestjelesno”,
2020. godine nagrađena strukovnu nagradom  je za najbolju žensku ulogu u predstavi KIll B.  Radi kao nastavnica u “Umjetničkoj školi Franje Lučića” predavajući scensku praksu, ritmiku i suvremeni ples.

“Predstava koja nastaje” kreirana je kroz niz rezidencija koje su se odvijale unutar različitih lokalnih zajednica, a kroz horizontalno koautorstvo izvođačica i koreografkinja različitih generacija, usmjerenja i iskustava koje generiraju temelje Nomadske Plesne Akademije Hrvatska.
Privremeni kolektiv čine izvođačice i koreografkinje koje u svojoj redovitoj svakodnevnoj praksi djeluju kao pokretačice i važni čimbenici lokalnih plesnih zajednica u kontekstu gradova u kojima djeluju diljem Hrvatske. Okupljene s ciljem zajedničkog umjetničkog istraživanja i kreativnog rada, kroz “Predstavu koja nastaje”, podjednako ispituju, negiraju ali i afirmiraju međusobne različitosti kao snagu u nastajanju zajedništva. Pojam nastajanja, iako višeznačan i kontroverzan u svojoj biti, živo je prisutan i na različite načine usmjerava umjetničke procese te kroz ovaj rad postaje gorivo, tema, metoda i umjetnički postupak.
Slijedeći mislioca Johna H. Hollanda, autora knjige “Emergence. Od kaosa do reda”, nastanak je „mnoštvo proizašlo iz nečeg malog; gdje cjelina postaje mnogo složenija od ponašanja jedinki.” Slijedeći ovu logiku, očekuje se da će nastali sustav, u ovom slučaju izvedba, rezultirati nečim većim od čistog zbroja dijelova.
Dijelovi koje u predstavi možemo vidjeti kao pojedinačne izvođačice i/ili specifične akcije, pod utjecajem su drugih i utkani su zajedno u akciji unutar koje se stvaraju temelji i jednostavna pravila definirana od strane samog umjetničkog kolektiva.

Koreografija i izvedba: Koraljka Begović, Aleksandra Janeva Imfeld, Mia Kevo, Larisa Lipovac Navojec, Nives Soldičić, Melita Spahić Bezjak, Irma Unušić  
Dramaturgija: Jasmina Založnik
Glazba: Marin Živković I Hrvoje Jelinčić
Oblikovanje svjetla: Saša Fistrić
Kostimi: NDA CRO uz utjecaj Irme Unušić
Vanjska suradnica: Tamara Curić
Scenografija i grafičko oblikovanje: Hrvoje Jelinčić
Fotografije: Fanni Tutek - Hajnal
Produkcija: Nomadska plesna akademija Hrvatska
Umjetnička voditeljica: Aleksandra Janeva Imfeld
Partneri projekta: UO SHOOMA (Bjelovar), Prostor Plus (Rijeka), Free Dance (Karlovac), Plesni centar TALA (Zagreb), HKD (Rijeka)

Uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba, Europske unije - Kreativne Europe u sklopu projekta Life Long Burning kroz partnerstvo Nomad Dance Academy Slovenija, Kik Melone i neformalne mreže Nomad Dance Academy

NDA CRO okuplja plesne organizacije i samostalne umjetnike koji djeluju na području suvremenog plesa i izvedbenih umjetnosti u Hrvatskoj. Mreža smo koja ima za cilj decentralizirati i osnažiti umjetnički, performativni i edukativni potencijal suvremene umjetnosti u širem nacionalnom društvenom kontekstu. Djelujemo kao otvorena platforma koja kroz niz susreta-radionica, umjetničkih projekata kontinuirano razmatra specifične potrebama plesne scene kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini. Mi nismo čvrsto strukturiran program, već razvojni projekt koji svoje ljudske i financijske resurse usmjerava na jačanje onih segmenata izvođačke scene koji u određenom trenutku imaju najveći potencijal za širu zajednicu. Dakle, mi smo edukativni, umjetnički, strukturalni i lobistički projekt. Ključne aktivnosti razvijaju se oko ideje sukreacije pa smo razvili niz rezidencija u kojima umjetnici rade na horizontalnoj razini sukreirajući izvedbeno djelo, edukativne programe ili male događaje i radioničke formate.Kažemo da je to privremeni fluidni kolektiv.

“Forest” je treći i posljednji dio osobne trilogije pod nazivom “Niti PraGozd” (engl. to je igra riječi: Niti/Ni prag/Iskonska šuma). Trilogija je razvijena autoričinim prvim performansom Threads, 2019., nastavljena performansom “Treshold”, 2021., a bit će zaključena dvogodišnjim projektom Forest performansom “Forest” 2022-2023. Trilogija se temelji na osobnom iskustvu autora. U prvom dijelu trilogije autorica se fokusira na tradicijsku, ruralnu, seosku sredinu i njen utjecaj na nju samu, društveni položaj žene te pitanje tradicionalizacije. Drugi dio, pod nazivom “Treshold”, bavi se liminalnim stanjima, kriznim stanjima, transformativnim stanjima i koristi vlastite situacije/pozicije kako bi stvorila opću sliku. Prikazuje revolucionarne osobne situacije koje su motor osobne promjene. U posljednjem dijelu trilogije, u projektu “Forest”, autorica će se baviti "motorom" društvenih promjena, odnosno nenasilnom radikalizacijom, te položajem individuuma u društvu, fokusirajući se na položaj žene koji se razlikuje od položaja hegemonijskih muškaraca (kao što živimo u patrijarhalnom sustavu). Propitkivat će odnos individualizacije i kolektivizacije društva, baviti se dinamikom društvenih i osobnih kriza te tražiti paralele između individuuma i društva.

Može li se mikrorazina donekle prenijeti na makrorazinu? Je li tendencija pojedinca prema samouništenju paralelna s tendencijom društva prema samouništenju? Može li ekološka katastrofa radikalno promijeniti pogled na osobnu potrošnju? Možemo li na temelju istraživanja o funkcioniranju šume dati prijedloge za promjenu funkcioniranja društva?

Naime, produkcijska cjelina je postavljena kao grupna emisija. Ako su produkcijske cjeline “Niti” i “Prag” samostalne izvedbe, posljednja produkcijska cjelina bit će “Gozd” (Šuma), skupna izvedba. Uz autoricu, u projektu će sudjelovati 3 pjevača i 4 plesača. Naziv projekta “Forest” traži simbolične paralele s važnošću očuvanja drveća i šuma. Prema nekim podacima to je čak važnije od smanjenja fosilnih goriva. Šume su ključne za skladištenje ugljika, sprječavanje erozije, sprječavanje klimatskih promjena – one pružaju hladovinu, zadržavaju jake vjetrove, održavaju tlo zdravim, prekrivenim lišćem i gnojenim. One nude dom milijunima životinjskih i biljnih vrsta. Posljednjih desetljeća smanjili smo površinu šuma za čak 80%. To pak dovodi do dezertifikacije (dehidracije) zemlje. U različitim dijelovima svijeta (uglavnom, ali ne samo) žene prepoznaju ovaj problem i sade drveće.

U projektu će se propitivati “selfie” kultura usmjerena na narcisoidnost, a performans će imati jedan od eko-feminističkih aspekata, uglavnom iz vlastite pozicije i smještaja u društveni kontekst. Šuma će se baviti vlastitim položajem u većinskom još uvijek patrijarhalnom, neokapitalističkom potrošačkom društvu. Svrha i cilj bit će prikazati današnje društveno funkcioniranje, odnosno sistemski kapitalistički sustav osuđen na samouništenje. Apsurdnost ove situacije, koje je svjestan veći dio društva, ipak ne zahtijeva radikalnu promjenu (film Don't look up dobar je sinonim za ovu situaciju).

Autorica je razvijala grupni dio performansa 2022. u Temišvaru (Rumunjska) gdje je radila s lokalnim ženama te ga razvija u Sloveniji. Na rezidenciji u Rijeci Danijela će se fokusirati na solo dijelove performansa i istraživati kako bi se otpadni materijali mogli kombinirati u zračnim akrobacijama.

Danijela Zajc (1985.) je performerica (cirkuska umjetnica), pedagoginja i producentica. Već 11 godina prikuplja znanje o suvremenoj cirkuskoj i zračnoj akrobaciji, a sudjelovala je u mnogim izvedbenim, akrobatskim i plesnim radionicama u zemlji i inozemstvu (također sa: Steve Boyd, Emililano Ron, Alexa Schonenberger, Gabriel Tramulais, Anna Weber, Unna Bennet, Alex Allan, ...). Kontinuirano nastupa s mnogim grupama i autorica je mnogih kratkih performansa i 5 suvremenih cirkuskih predstava. Trenutno završava osobnu trilogiju Niti PraGozd, s posljednjom predstavom Gozd. Ove godine premijerno je izvela 2. dio 2. trilogije pod nazivom PrePLetanje, predstavu Perspective’s Gravity. Godine 2022. s predstavom Pokušaj sobe formirala je novi ciklus pod nazivom Infinitologies.

Realizirano kroz program Cirkuske rezidencijalne mreže sufinancirane sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova. Cirkuska rezidencijalna mreža dio je programskih aktivnosti Nacionalne cirkuske platforme.

Preskakanje – kao u preskakanju niz ulicu

Od 2017. Andreas je počeo prakticirati kontinuirano preskakanje. Radnja preskakanja je povijesni, međukulturalni pokret za ljudsko tijelo. Odnosi se na tjelesno iskustvo koje svi znaju. Naša snaga i poriv za kretanjem, za prevaljivanjem udaljenosti, koji je nastao u našem djetinjstvu, u dvorištima i ulicama grada i kretao se kroz narodne, ulične i klupske plesove, koristi se u ovoj praksi za pobuđivanje zamišljanja krajolika i odnosa. Preskakanje je izraz vitalnosti i živosti našeg tijela i prostora.

Andreas Hannes je eklektičan kreator koji razvija prakse kroz interakciju gravitacije i aerodinamičkih sila. On koristi ritam i vibraciju kao izvor za oblikovanje i otkrivanje tijela unutar okruženja. Andreas se bavi glazbom i filmom te je studirao koreografiju na SNDO - Choreography SNDO u Amsterdamu. Od 2017. godine razvio je praksu kontinuiranog preskakanja (kao u preskakanju niz ulicu). Njegov diplomski rad “The City” osvojio je Moving Forward Trajectory 2018. i Young Art Support Amsterdam 2019., te je doveo do preskačućeg nastavka “Tremble”. Godine 2020. osvojio je BNG DansPrijs i stvorio "Warping Soul", uz podršku Conny Janssen Danst, a Aerowaves22 ga je odabrao kao jednog od najperspektivnijih koreografa u Europi. Andreas je bio rezidencijalni umjetnik na ICK Dans Amsterdam, gdje je stvorio “Reverberated Emissions” (2021.) s njihovim ansamblom. Trenutačno ga koproducira Julidans Amsterdam za “Sway” (2023.) i “Anthology” (2024.).

Radionica statičnog trapeza namijenjena je početnicima, a i onima koji već su već upoznati s tehnikom na trapezu. Na trostatnoj radionici proći ćemo kroz adekvatno zagrijavanje za trapez na podu kao i na trapezu, učiti figure na trapezu kao i predvježbe za određene figure. Također ćemo raditi baze zamaha na trapezu koje su potrebne za razvijanje tehnike na trapezu i ostvarivanje zahtjevnijih figura. Na kraju radionice uzet ćemo vrijeme za adekvatno istezanje.

Petra Najman rođena je u Zagrebu 1999. godine. Cirkusom se počije baviti s 12 godina u udruzi Cirkorama s kojom je od 2014. do 2016. nastupala u brojnim performansima i projektima. S 18 godina odlučuje da se u potpunosti posveti cirkusu i odlazi u Francusku, u cirkusku školu Turbul gde izučava cirkusku pedagogiju za decu i mlade. Nakon toga završava profesionalnu cirkusku školu u Francuskoj Piste d ´Azur gdje specijalizira statični trapez. Svoje umjetničko i tehničko znanje produbuljuje u cirkuskoj školi FLIC u Torinu gdje nastavlja izučavati statični trapez i cirkus. Također sudjeluje u raznim interdisciplinarnim projektima u Europi i radi s francuskom kompanijom L'Attraction na novoj predstavi. Predstava „Moja Smrt i ja” njen je prvi autorski solo projekt.

Igranje zračnim vještinama (svila/uže)

Radite li već na svili ili užetu ili se želite okušati u ovoj atraktivnoj, a u isto vrijeme vrlo teškoj cirkuskoj disciplini? Neovisno o tome imate li puno iskustva u zraku ili ste totalni početnik_ca, na radionici će biti prostora i aktivnosti priglagođenih vašem iskustvu. Zagrijavanje će se sastojati od osvještavanja tijela, vježbi snage povezanih s radom na podu, plesa i intenzivnog istezanja. Na svila i užetu kombinirat ćemo različite pripremne vježbe, načine penjanja i učenja novih trikova, posebno dinamičnih trikova, poput pada, zamaha i prelaska iz jedne pozicije u drugu. Radit ćemo na interesima i sposobnostima pojedinca.

Danijela Zajc (1985.) je performerica (cirkuska umjetnica), pedagoginja i producentica. Već 11 godina prikuplja znanje o suvremenoj cirkuskoj i zračnoj akrobaciji, a sudjelovala je u mnogim izvedbenim, akrobatskim i plesnim radionicama u zemlji i inozemstvu (također sa: Steve Boyd, Emililano Ron, Alexa Schonenberger, Gabriel Tramulais, Anna Weber, Unna Bennet, Alex Allan, ...). Kontinuirano nastupa s mnogim grupama i autorica je mnogih kratkih performansa i 5 suvremenih cirkuskih predstava. Trenutno završava osobnu trilogiju Niti PraGozd, s posljednjom predstavom Gozd. Ove godine premijerno je izvela 2. dio 2. trilogije pod nazivom PrePLetanje, predstavu Perspective’s Gravity. Godine 2022. s predstavom Pokušaj sobe formirala je novi ciklus pod nazivom Infinitologies.

Radionica je namijenjena svima koji imaju želju proširiti ili produbiti svoj izvođački vokabular. Iako se radionica velikim dijelom temelji na žongliranju i rukovanju predmetima, namijenjena je kako žonglerskim stručnjacima tako i početnicima. Usmjeren je na umjetnike koji su zainteresirani za suvremene izvedbene prakse i žele proširiti svoje znanje, kao i one koji tek razmišljaju o svojim prvim koracima u ovom čudesnom svijetu.

Osnovne ideje su istraživanje kretanja kroz objekt i istraživanje cirkuske manipulacije samim objektima. Dio radionice usmjeren je na istraživanje kretanja s jednom ili više žonglerskih loptica. Lopta, kao neutralan objekt za manipulaciju, zbog svog jednostavnog oblika omogućuje produbljivanje odnosa između tijela i predmeta. U drugom dijelu ćemo raditi na tehničkom aspektu žongliranja; naučite nove trikove i razne tehničke vježbe koje će vam pomoći da produbite svoje razumijevanje pokreta i principa žongliranja.

Također postoji mogućnost rada s predmetima koji nisu vezani uz cirkus, a koje donose sami sudionici i s kojima žele razviti vlastiti rad/produkciju. Ovakav rad temelji se na korištenju već postojećeg znanja polaznika i povezivanju tog znanja s metodama članova Mismo Nismo razvijenim za rad s običnim predmetima.

Mismo Nismo je alt-art cirkuska grupa iz Ljubljane, pesimisti koji žele prihvatiti neizvjesnost budućnosti kroz iskustva (nesigurne) sadašnjosti / nesigurnog sada. Naša estetika je sirova, eksperimentalna i puna pogrešaka. Forma je eksperiment, a ideja je sve. Mismo Nismo službeno je osnovan 2018. godine, ali kao neformalna grupa ili kolektiv postoji od 2014. godine s ciljem razvoja, širenja i edukacije u području modernih i eksperimentalnih oblika cirkusa. Proglašeni su laureattom projekta circusnext, izdanje 2018. - 2019., s umjetničkim projektom "NOise Circus".